On priča?

Odete li na kavu u omiljen kafić, možete naravno vidjeti i muški rod kako sjedi u grupama za stolovima oko vas. Sve duže viđam više takvih grupica, no zanimljivo je da ti momci konstantno pričaju!

Pa razmišljam.
Redom: prvo time rušim poznatu teoriju da su (samo) žene pričljiv rod. Pa obrazlažem:  recimo da sjedite na kavi s nekim tipom koji je krajnje dosadan. Što vam drugo preostaje nego pričati, pričati i pričati ? Ili ne priča, pa neugodno zuri u vas ( broji li on to zaista leptire na mojoj košulji ??? ) ili oko vas, tako dugo dok mu pogled ne zastane na vazi - i tad, o ne! Vaza ga podsjeti na njegovu majčicu. I počinje priču. On priča! ( Ok, nema samo oči, ima i jezik, polako ga otkrivamo), pa nastavlja - njegova majka zna kuhati najbolje ( jesmo li to uopće sumnjale? Kako ne kuže više da je to stvar navike na neku hranu i način njezine pripreme? ) I da budemo ovaj put realne, pustimo one teorije kako je dobro kad dečko priča pozitivno o majci, jer je to pokazatelj njegovog odnosa prema budućoj ženi.
Osim, ako mu mislite postati drugom majkom u tome slučaju - samo naprijed! I kad konačno on iscrpi sve priče o svojoj majci, ukoliko je to ikako moguće, a lice mu proizvede onaj ceeeereeekkk smiješak - on mora krenuti kući, jer pogodite - mama ga je već 3 put zvala. Dobro - to je jedan tip muškarca, ako ga tako možemo nazvati. No, drugi će se ponašati na identičan način, samo što možda nije mamin sin, nego tatin - pa će pričati o nogometu nakon što vidi prvu trenirku kako je prošetala kafićom. Prije toga je - pogađate - brojio leptire na vašoj košulji. A na kavu će doći naravno u trenirci, možda će ponijeti i torbu za trening sa sobom, jer naravno on dolazi netom s treninga... Postoje i druge verzije, od filmogeeka, noćne ptice koji uvijek kasni, jer prespava pola dana i zove vas u 04:00 kako bi vam ispričao što mu je baš sad palo na um do onih štreberčića, koji će vam pričati o faxu, faxu, faxu i ooo faaaxuuuuu...

Najdraži su mi ipak informatički frikovi... Iako na kavu s vama nikad ne dolaze sami, već u društvu mobitela, mini laptopa i svih tih ajpodnečeg stvarčica... Od njihovih priča - realno barem (nekad) imate nekakve koristi, ako vam naravno - ostanu u uhu.

Da se vratim na početak i zadržim prvobitnu misao što je jako teško nakon ovog opisa "muškaraca". O čemu oni zapravo pričaju kad su zajedno? Ajde, kad vidite onako 5,6 dečkića koji furaju frizure koje su vam od nekud poznate, a sve asocijacije vas vuku na neku zelenu boju, travnati teren... I svi su odjeveni u neke trenirkice od xs do m veličina, znate - oni pričaju o nogometu. I tako redom da ne nabrajam sve moguće "varijacije" na tu temu,... No što je s onim mješovitim društvom? Jedan fura jedno, drugi drugo. Da, viđam i to - i takve grupice su mi najzanimljivije po tom pitanju. Ulažem najviše nade u njih, jer postoji mogućnost da im teme nisu monotone i da ne melju konstantno "praznu slamu". No, postavljam si i pitanje: slušaju li se oni uopće međusobno? Ili samo pričaju? :D Neki dan pitala sam neke tipove o čemu oni zapravo pričaju na tim kavama? Odgovor citiram: "O životnim pitanjima, politici i budućnosti, svakodnevici..." Na pitanje a o curama? "Vrlo malo ili uopće" dobih odgovor. Dobro, a zašto se onda okrećete za svakom trećom? Na to pitanje tipično - ne dobih odgovor nego samo blago teleći pogled koji govori sam za sebe - "Kaj, to se skuži?" ... Oh, well... Momci dragi, ne pričamo mi ni o vama... Ako već pričamo o muškarcima, onda pričamo o likovima iz bajki i filmova - jer jedino oni i jesu muškarci...